Program 30. Dana gitare u Atelijeru Meštrović od 06. – 10. lipnja 2018.:

srijeda, 06.06.  – Lucian Kolar, Zagreb & Ema Stein (Zagreb)
četvrtak, 07.06. – Učenici GU Elly Bašić
petak, 08.06. – Mateo Huđin, Ivanić Grad & Lucija Rako (Wien, Austrija)
subota, 09.06. – Ivan Petričević (Köln, Njemačka)
nedjelja, 10.06. – Borna Grgec, Zaprešić & ViennElly kvartet & GuEllyBa orkestar

Svi koncerti počinju u 19:30 h. 

Dani gitare: kronika jednog uspona

Dani gitare privlače sve veću pozornost publike i kritike, a ipak ima naizgled neizbježnih podataka o festivalu koje ne znaju niti neki dobro upućeni. Na primjer: kada je sve to počelo? Prvi put se taj naziv manifestacije javio sredinom devedesetih, ali profesor Ante Čagalj, organizator i – uz nekoliko pomoćnika – glavni realizator tog projekta, smješta početak tog festivala već u kasne osamdesete. Još od tada njegovi učenici nastupaju kontinuirano, a 1996. glavninu je tih nastupa koncentrirao potkraj školskegodine. Od tada Dani gitare imaju i taj naziv, a formalni okvir stekli su još i ranije. Naime, Čagalj se u početku devedesetih prihvatio vođenja seminara gitare na Međunarodnoj ljetnoj školi na otoku Hvaru, koja je u organizaciji prof. Dobrile Berković–Magdalenić još za ratnih godina okupljala velik broj učenika i glazbenih pedagoga iz Hrvatske i inozemstva. Zatim je hvarski ljetni seminar dobio i nešto komorniji zagrebački nastavak, za zimskih praznika, na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Nema zapaženijeg hrvatskog gitarista mlađe generacije koji nije barem jednom sudjelovao na jednom od tih događaja.

Na Danima gitare su u početku nastupali isključivo učenici Glazbenog učilišta Elly Bašić. Za njima su počeli pristizati učenici iz ostalih škola, ponajprije zagrebačkih, pa splitskih (taj je kontakt osobito ojačao osnivanjem gitarističke klase pri splitskom odjelu Muzičke akademije, u kojoj je prve studente do diplome vodio upravo Čagalj), a s pojavom hvarskog seminara gitaristi iz cijele Hrvatske. Organizirani su brojni seminari naših istaknutih umjetnika (István Römer, Darko Petrinjak, Viktor Vidović), ali i nekih tada manje poznatih studenata, poput Zorana Dukića koji je tada tek gradio svoju iznimnu karijeru i, kako to već biva, bio najmanje poznat u vlastitoj domovini.