Biografija

1883.

15. kolovoza u Vrpolju (Slavonija) rođen je Ivan Meštrović. Roditelji se vraćaju u zavičajne Otavice, malo mjesto u Dalmatinskoj zagori, gdje Ivan provodi svoje djetinjstvo.

1899.

Meštrovićevim rukopisom datiran je jedan od njegovih prvih literarnih pokušaja – pjesma Vilo moja, pivat mi pomaži, posvećena fra Andriji Kačiću Miošiću.

1900.

Odlazi u Split u klesarsku radionicu Pavla Bilinića, gdje ga majstorova supruga Regina Bilinić rođ. Vecchietti podučava crtanju, dok ga prof. Ante Bezić prima na večernji tečaj za šegrte na splitskoj Realci. Odlazi u Beč, ali se zbog neudovoljavanja formalnim zahtjevima (nedostatak prethodnog obrazovanja) ne uspijeva upisati na tamošnju akademiju.

1901.

Uz prethodnu pripremu za prijamni ispit kod kipara Otta Königa, upisuje se na bečku Akademiju likovnih umjetnosti (kiparska klasa Edmunda Hellmera, potom kiparska klasa Hansa Bitterlicha).

1902.

Susret sa Augustom Rodinom na Akademiji (prema Meštrovićevim sjećanjima: Quelques souvenirs sur Rodin, Annales de l'Institut Français de Zagreb, 1937.).

1903.

Prvi put sudjeluje na izložbi Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija, na njihovoj XVII. izložbi, te s udruženjem Mánes u Pragu na njihovoj X. izložbi.

1904.

Apsolvirao je kiparsku klasu na Akademiji, nakon čega se upisuje na studij arhitekture. Upoznaje Ružu Klein (prvu suprugu). S prijateljem Tomislavom Krizmanom priređuje izložbu u atelijeru (Beatrix Gasse 14a). Prvi put izlaže s bečkim udruženjem umjetnika Hagenbund (XVI. izložba).

1905.

Sudjeluje na jubilarnoj izložbi Društva umjetnosti u Zagrebu, na kojoj se za austrijskog cara otkupljuje djelo Majčinska briga. Prva kipareva javna skulptura, poprsje Luke Botića, postavljena je 5. studenoga na Botićevoj poljani u Splitu (današnji Trg Republike).

1906.

Sudionik je Međunarodne umjetničke izložbe u Londonu (Paviljon Austrije – Dalmatinski odio). Priređuje samostalnu izložbu u Splitu. Apsolvirao je dvije godine arhitekture kod Friedricha Ohmanna. Upisan je kao redovni član Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija.

1907.

29. travnja vjenčao se s Ružom Klein (1883. – 1942.) u crkvi Ivana Nepomuka u Beču. Prvi put sudjeluje na VII. Bijenalu u Veneciji.

1908.

Uz materijalnu potporu Karla Wittgensteina odlazi živjeti u Pariz, gdje iznajmljuje atelijer na Montparnasseu u ulici Impasse de Maine. Izlaže na Salonu d'Automne u Parizu. Intenzivno radi na kosovskim fragmentima (Vidovdanski hram). Sudjeluje na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi u novosagrađenoj zgradi Hrvatskog doma u Splitu (izložba je bila svojevrstan uvod u osnivanje društva Medulić).

1909.

Osniva, zajedno s Emanuelom Vidovićem i drugim splitskim umjetnicima, društvo Medulić u Splitu.

1910.

Na XXXV. izložbi Secesije izlaže veliki broj svojih radova. Djela su prenesena u Zagreb, gdje je u Umjetničkom paviljonu zajedno sa slikarom Mirkom Račkim izložio Ciklus Kraljevića Marka. U istom prostoru, potom, izlagat će s društvom Medulić pod Vojnovićevim geslom Nejunačkom vremenu u prkos. Za javni prostor grada Zagreba otkupljen je Zdenac života, Meštrovićevo djelo iz 1905.

1911.

Na Međunarodnoj izložbi u Rimu izlaže fragmente Kosovskog ciklusa, uključujući i konjaničku skulpturu Kraljevića Marka koja je kasnije uništena. Dobitnik je prve nagrade za skulpturu.

1912.

Postavljen je Zdenac života ispred zgrade HNK u Zagrebu.

1913.

Boravi i radi u Rimu i Beogradu. Nakon dužeg vremena izvodi prve skulpture sakralne tematike.

1914.

Samostalno izlaže na XI. biennaleu u Veneciji. Priprema samostalnu izložbu u Splitu, koja je zabranjena odlukom austrijskih vlasti. U Rimu susreće Rodina, te ga portretira u dva navrata.

1915.

Politički aktivan u Parizu i Londonu. Samostalno izlaže u muzeju Victoria and Albert u Londonu.

1916.

Boravi u Parizu i Ženevi. U Ženevi nastaje Raspeće Veliko, danas smješteno u crkvici Svetoga Križa u Meštrovićevim Crikvinama-Kaštilcu u Splitu.

1917.

Živi u Cannesu i Parizu. Izrađuje drvene reljefe koji će postati dijelom kristološkog ciklusa kasnije postavljenog u Crikvinama-Kaštilcu.

1919.

Odlučuje nastaniti se u Zagrebu. Izlaže na Izložbi jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije u Splitu (velika Realka). Nastavlja izlagati u Velikoj Britaniji. Jedan je od organizatora i sudionika Izložbe jugoslavenskih umjetnika u Petit Palaisu u Parizu u vrijeme održavanja mirovne konferencije. Izabran je za počasnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Objavljene su prve dvije monografije o umjetniku.

1920.

Započinje rad na zavjetnoj grobnoj kapeli obitelji Račić (Gospa od anđelâ) u Cavtatu koju dovršava 1922. To je razdoblje kada upoznaje drugu suprugu Olgu Kesterčanek s kojom će imati četvero djece (Marta 1924. – 1949.; Tvrtko 1925. – 1961.; Marija 1927.; Mate 1930.).

1921.

U Zagrebu počinje uređivati kuću i dograđivati atelijer u Mletačkoj ulici na Gornjem gradu. Počinje sustavno otkupljivati parcele za gradnju obiteljske vile na Mejama u Splitu.

1922.

Postaje profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

1923.

Imenovan je rektorom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

1924.

Putuje u SAD, gdje samostalnom izložbom u muzeju Brooklyn u New Yorku započinje niz izložbi po gradovima SAD-a.

1925.

26. srpnja otkriven Spomenik Marku Maruliću (1924.) na Trgu braće Radić u Splitu. Samostalno izlaže u Buffalu, Detroitu, Rochesteru, Chicagu, St. Louisu, Bostonu i Clevelandu.

1926.

Otkriven Spomenik Josipu Jurju Strossmayeru Zagrebu.

1927.

Dovršen Spomenik Grguru Ninskom.

1928.

Otkriven Spomenik Indijancima na ulazu u Grant Park u Chicagu.

1929.

29. rujna otkriven Spomenik Grguru Ninskom na Peristilu u Splitu.

1931.

Završeni građevinski radovi na Crkvi Presvetog Otkupitelja kod Otavica (obiteljska grobnica).

1932.

Samostalno izlaže u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Oblikuje skulpture i reljefe za crkvu sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu.

1933.

Samostalno izlaže u Parizu (Jeu de paume des Tuileries) i Pragu (Paviljon kraljice Ane „Belvedere“ na Hradčanima). Otvara Galeriju Meštrović u Ilici 12 u Zagrebu (djelovala do 1937.).

1934.

Postaje redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

1938.

Dovršava gradnju Doma likovnih umjetnosti u Zagrebu te idejno rješenje za crkvu Naše Gospe u Biskupiji kod Knina.

1939.

Dovršio je reprezentativnu obiteljsku palaču na Mejama (1931. – 1939.) u Splitu (danas Galerija Meštrović - izložbeni prostor sa stalnim postavom njegovih djela, koji djeluje u sklopu Muzeja Ivana Meštrovića). Započinje obnovu kaštilca Capogrosso iz 16. st. (1939. – 1941.) u Splitu, danas Meštrovićeve Crikvine-Kaštilac. Otkriven spomenik rumunjskom kraju Ferdinandu I. u Bukureštu.

1941.

Dovršena adaptacija kompleksa Crikvine-Kaštilac u Splitu s crkvicom Svetoga Križa, koja je namijenjena izlaganju drvenih reljefa. Dočekuje talijansku okupaciju u Splitu, odakle odlazi u Zagreb gdje biva interniran od ustaškog režima. Šestu je noć, bez prethodnog saslušanja, trebao biti likvidiran. Talijanska vlast uklanja Spomenik Grguru Ninskom s Peristila.

1942.

Nakon izlaska iz zatvora i kućnog pritvora odlazi u Italiju (Rim) i Švicarsku (Lausanne, Genéve). Izlaže na XXIII. Bijenalu u Veneciji.

1945.

Objavljena mu je knjiga Dennoch will ich hoffen… Ein Weihnachtsgespräch, Zürich (Ipak se nadam ili Božićni razgovori). Nastaje nekoliko slika na drvu sakralne tematike.

1947.

Na poziv Američke akademije znanosti i umjetnosti izlaže u muzeju Metropolitan u New Yorku kao prvi živući umjetnik kojemu je taj muzej organizirao izložbu. Nastanjuje se u Syracuseu, New York, gdje je imenovan profesorom na Umjetničkoj školi pri Syracuse Univeristy.

1950.

Izložba 25 reljefa namijenjenih crkvici Svetoga Križa, u Hendricks Chapel, Syracuse University.

1951.

14. prosinca imenovan je počasnim članom Umjetničke akademije u Beču.

1952.

Daruje Republici Hrvatskoj kuću i atelijer u Zagrebu (Atelijer Meštrović), obiteljsku vilu u Splitu (Galerija Meštrović), zapadni dio Crikvina-Kaštilca u Splitu, obiteljsku grobnicu Crkvu Presvetog Otkupitelja kod Otavica te velik broj svojih djela. Darovano je danas objedinjeno u Muzeje Ivana Meštrovića sa sjedištem u Splitu.

1953.

Krajem godine dopremljeni su drveni reljefi u crkvicu Svetoga Križa (Crikvine-Kaštilac) u Splitu, gdje su sljedeće godine postavljeni.

1954.

Postaje građaninom SAD-a. Spomenik Grguru Ninskom postavljen je ispred Zlatnih vrata Dioklecijanove palače u Splitu.

1955.

Nastanjuje se u South Bendu, Indiana, SAD te postaje profesor na poslijediplomskom studiju katoličkog Sveučilišta Notre Dame.

1956.

Otkriven Spomenik Ruđeru Boškoviću (1937.) u parku Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.

1959.

Prvi puta nakon što ju je napustio, dolazi u kratak posjet domovini.

1960.

Izabran je za člana Američke akademije za umjetnost i književnost.

1961.

U Buenos Airesu prvi put mu je objavljena knjiga Uspomene na političke ljude i događaje. Republika Austrija mu 29. ožujka dodjeljuje odlikovanje za znanost i umjetnost.

1962.

Umire 16. siječnja u South Bendu. Sahranjen je 24. siječnja u obiteljskoj grobnici kod Otavica.

Hrvatski