IZ ŽIVOTA IVANA MEŠTROVIĆA

  • 1883.

    15. kolovoza rođen je Ivan Meštrović u Vrpolju (Slavonija). Roditelji se vraćaju u rodne Otavice, malo mjesto u Dalmatinskoj zagori, gdje Ivan provodi svoje djetinjstvo.

  • 1899.

    Meštrovićevim rukopisom datiran je jedan od njegovih prvih literarnih pokušaja – pjesma Vilo moja, pivat mi pomaži, posvećena fra Andriji Kačiću Miošiću.

  • 1900.

    Odlazi u Split u klesarsku radionicu Pavla Bilinića, gdje za obrazovanje mladog Meštrovića brine majstorova supruga Regina Bilinić Vecchietti, dok ga prof. Ante Bezić upisuje na večernji tečaj za šegrte u splitskoj Realci. Odlazi u Beč, ali se zbog neudovoljavanja formalnim zahtjevima (nedostatak prethodnog obrazovanja) ne uspijeva upisati na tamošnju akademiju.

  • 1901.

    Uz prethodnu pripremu za prijemni ispit kod kipara Otta Königa, upisuje se na bečku Akademiju likovnih umjetnosti (kiparska klasa Edmunda Hellmera, potom kiparska klasa Hansa Bitterlicha).

  • 1902.

    Susret sa Augustom Rodinom na Akademiji (prema Meštrovićevim sjećanjima: Quelques souvenirs sur Rodin, Annales de l'Institut Français de Zagreb, 1937.).

  • 1903.

    Prvi put sudjeluje na izložbi Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija, na njihovoj XVII. izložbi, te s udruženjem Mánes u Pragu na njihovoj X. izložbi.

  • 1904.

    Apsolvirao je kiparsku klasu na Akademiji, nakon čega se upisuje na studij arhitekture. Upoznaje Ružu Klein (prvu suprugu). S prijateljem Tomislavom Krizmanom priređuje izložbu u atelijeru (Beatrix Gasse 14a). Prvi put izlaže s bečkim udruženjem umjetnika Hagenbund (XVI. izložba).

  • 1905.

    Sudjeluje na jubilarnoj izložbi Društva umjetnosti u Zagrebu, na kojoj se za austrijskog cara otkupljuje djelo Majčinska briga. Prva kipareva javna skulptura, poprsje Luke Botića, postavljena je 5. studenoga na Botićevoj poljani u Splitu (današnji Trg Republike).

  • 1906.

    Sudionik je Međunarodne umjetničke izložbe u Londonu (Paviljon Austrije – Dalmatinski odio). Priređuje samostalnu izložbu u Splitu. Apsolvirao je studij arhitekture kod Friedricha Ohmanna. Upisan je kao redovni član Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija.

  • 1907.

    29. travnja vjenčao se s Ružom Klein (1883. – 1942.) u crkvi Ivana Nepomuka u Beču. Prvi put sudjeluje na Biennaleu (VII.) u Veneciji.

  • 1908.

    Uz materijalnu potporu Karla Wittgensteina odlazi živjeti u Pariz, gdje iznajmljuje atelijer na Montparnasseu u ulici Impasse de Maine. Izlaže na Salonu d'Automne u Parizu. Intenzivno radi na kosovskim fragmentima. Sudjeluje na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi u novosagrađenoj zgradi Hrvatskog doma u Splitu (izložba je bila svojevrstan uvod u osnivanje društva Medulić).

  • 1909.

    Osniva, zajedno s Emanuelom Vidovićem i drugim splitskim umjetnicima, društvo Medulić u Splitu.

  • 1910.

    Na XXXV. izložbi Secesije izlaže veliki broj svojih radova. Djela su prenesena u Zagreb, gdje je u Umjetničkom paviljonu zajedno sa slikarom Mirkom Račkim izložio Ciklus Kraljevića Marka. U istom prostoru, potom, izlagat će s društvom Medulić pod Vojnovićevim geslom Nejunačkom vremenu u prkos. Otkupljen je Zdenac života, Meštrovićevo djelo iz 1905.

  • 1911.

    Na Međunarodnoj izložbi u Rimu izlaže fragmente Kosovskog ciklusa, uključujući i konjaničku skulpturu Kraljevića Marka. Dobitnik je prve nagrade za skulpturu.

  • 1912.

    Postavljen je Zdenac života pred zgradu HNK u Zagrebu.

  • 1913.

    Boravi i radi u Rimu i Beogradu. Nakon dužeg vremena izvodi prve skulpture sakralne tematike.

  • 1914.

    Samostalno izlaže na XI. biennaleu u Veneciji. Priprema samostalnu izložbu u Splitu, koja je zabranjena odlukom austrijskih vlasti. U Rimu susreće Rodina, te ga portretira u dva navrata.

  • 1915.

    Politički aktivan u Parizu i Londonu. Samostalno izlaže u Victoria and Albert Museumu u Londonu.

  • 1916.

    Boravi u Parizu i Ženevi. Radi veliko Raspelo, danas smješteno u crkvi Sv. Križa u Meštrovićevim Crikvinama – Kaštilcu u Splitu.

  • 1917.

    Živi u Cannesu i Parizu. Izvodi drvene reljefe koji će postati dijelom kristološkog ciklusa kasnije postavljenog u Crikvinama – Kaštilcu.

  • 1919.

    Odlučuje nastaniti se u Zagrebu (vila Miletić u Jurjevskoj ulici). Izlaže na Izložbi jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije u Splitu (velika Realka). Nastavlja izlagati u Velikoj Britaniji. Jedan je od organizatora i sudionika Izložbe jugoslavenskih umjetnika u Petit Palaisu u Parizu u vrijeme održavanja mirovne konferencije. Izabran je za počasnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Objavljene su prve dvije monografije o umjetniku.

  • 1920.

    Započinje rad na zavjetnoj grobnoj kapeli obitelji Račić (Gospa od anđelâ) u Cavtatu koju dovršava 1922. To je razdoblje kada upoznaje drugu suprugu Olgu Kesterčanek s kojom će imati četvero djece (Marta 1924. – 1948.; Tvrtko 1925. – 1961.; Marija 1927.; Mate 1930.).

  • 1921.

    U Zagrebu započinje uređivati kuću i dograđivati atelijer u Mletačkoj ulici. 3. svibnja započinje sustavno otkupljivanje parcela za gradnju obiteljske vile na Mejama.

  • 1922.

    Postaje profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

  • 1923.

    Imenovan je rektorom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

  • 1924.

    Putuje u SAD, gdje samostalnom izložbom u Brooklyn Museumu u New Yorku započinje niz izložbi po gradovima SAD-a.

  • 1925.

    26. srpnja otkriven Spomenik Marku Maruliću (1924.) na Trgu braće Radić u Splitu. Samostalno izlaže u Buffalu, Detroitu, Rochesteru, Chicagu, St. Luisu, Bostonu i Clevlandu.

  • 1926.

    Otkriven Spomenik Josipu Jurju Strossmayeru Zagrebu.

  • 1927.

    Dovršen Spomenik Grguru Ninskom.

  • 1928.

    Otkriven Spomenik Indijancima na ulazu u Grant Park u Chicagu.

  • 1929.

    29. rujna otkriven Spomenik Grguru Ninskom na Peristilu u Splitu.

  • 1931.

    Završeni građevinski radovi na Crkvi Presvetog Otkupitelja kod Otavica (obiteljska grobnica).

  • 1932.

    Samostalno izlaže u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Oblikuje skulpture i reljefe za crkvu Sv. Marka u Zagrebu.

  • 1933.

    Samostalno izlaže u Parizu (Jeu de paume des Tuileries) i Pragu (Paviljon kraljice Ane „Belvedere“ na Hradčanima). Otvara Galeriju Meštrović u Ilici 12 u Zagrebu (djelovala do 1937.).

  • 1934.

    Postaje redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

  • 1938.

    Dovršava gradnju Doma likovnih umjetnosti u Zagrebu, te idejno rješenje za crkvu Naše Gospe u Biskupiji kod Knina.

  • 1939.

    Dovršio je reprezentativnu obiteljsku palaču na Mejama (1931. – 1939.) u Splitu (danas: izložbeni prostor sa stalnim postavom njegovih djela – Galerija Meštrović; djeluje u sklopu Muzeja Ivana Meštrovića). Započinje obnovu starog Kaštilca – Crikvine (1939. – 1941.). Otkriven spomenik rumunjskom kraju Ferdinandu I. u Bukureštu.

  • 1941.

    Dovršena adaptacija kompleksa Crikvine – Kaštilac u Splitu s kapelom Sv. Križa, namijenjenom izlaganju drvenih reljefa. Dočekuje talijansku okupaciju u Splitu, odakle odlazi u Zagreb gdje biva interniran od ustaškog režima. Šestu je noć, bez prethodnog saslušanja trebao biti likvidiran. Talijanska vlast uklanja Spomenik Grguru Ninskom s Peristila.

  • 1942.

    Nakon izlaska iz zatvora i kućnog pritvora odlazi u Italiju (Rim) i Švicarsku (Lausanne, Genéve). Izlaže na XXIII. biennalu u Veneciji.

  • 1945.

    Objavljena mu je knjiga Dennoch will ich hoffen… Ein Weihnachtsgespräch, Zürich (Ipak se nadam ili Božićni razgovori). Nastaje serija ulja religiozne tematike.

  • 1947.

    Na poziv Američke akademije znanosti i umjetnosti izlaže u Metropolitan Museumu u New Yorku kao prvi živući umjetnik kojemu je taj muzej organizirao izložbu. Nastanjuje se u Syracusi gdje je imenovan profesorom na Umjetničkoj školi pri Syracuse Univeristy.

  • 1950.

    Izložba 25 reljefa namijenjenih kapeli Sv. Križa u Hendricks Chapel, Syracuse University.

  • 1951.

    14. prosinca imenovan je počasnim članom Umjetničke akademije u Beču.

  • 1952.

    Daruje Republici Hrvatskoj kuću i atelijer u Zagrebu (Atelijer Meštrović), obiteljsku vilu u Splitu (Galerija Meštrović), klaustar i kapelu u Splitu (Meštrovićeve Crikvine – Kaštilac), obiteljsku grobnicu Crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama te velik broj svojih djela. Darovano je danas objedinjeno u jednu ustanovu: Muzeji Ivana Meštrovića sa sjedištem u Splitu.

  • 1953.

    Krajem godine dopremljeni su drveni reljefi u kapelu Sv. Križa u Splitu, te su naredne godine u istu i postavljeni.

  • 1954.

    Postaje građaninom SAD-a. Spomenik Grguru Ninskom postavljen je pred Zlatna vrata u Splitu.

  • 1955.

    Prihvaća ponudu da održava predavanja na postdiplomskom studiju sveučilišta Notre Dame, South Bend, Indiana. Nastanjuje se u South Bendu.

  • 1956.

    Otkriven Spomenik Ruđeru Boškoviću (1937.) u parku Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.

  • 1959.

    Prvi puta nakon što ju je napustio, dolazi u kratki posjet domovini.

  • 1960.

    Izabran je za člana Američke akademije za umjetnost i književnost.

  • 1961.

    U Buenos Airesu prvi put mu je objavljena knjiga Uspomene na političke ljude i događaje.
    29. ožujka Republika Austrija dodjeljuje mu odlikovanje za znanost i umjetnost.

  • 1962.

    Umire 16. siječnja u South Bendu. Sahranjen je 24. siječnja u obiteljskoj grobnici kod Otavica.