Atelijer Meštrović

Atelijer Meštrović, umjetnički muzej sa stalnom izložbom radova Ivana Meštrovića, adaptirani je dio kompleksa kojeg je Ivan Meštrović kupio i doradio početkom dvadesetih godina XX. stoljeća, kada se kao uspješan i svjetski priznat umjetnik, nakon školovanja u Beču i boravka u Parizu, Rimu, Cannesu i Londonu, zajedno sa svojom prvom ženom Ružom Meštrović rođenom Klein, vratio u domovinu i nastanio u Zagrebu.

U gradnji i uređenju objekta Meštrovićevi suradnici bili su arhitekti Viktor Kovačić, Harold Bilinić i Drago Ibler te graditelji Stjepan Uršić, Josip Žanko i Josip Aljinović koji potpisuju nacrte i izvedbene projekte. Velikog udjela u osmišljavanju cjeline svakako je imao Ivan Meštrović, s obzirom da je kao naručitelj imao svoje želje, a i sam je imao znanja i sklonost prema arhitekturi. Konačno, karakter realiziranog upućuje na opće značajke njegovih kasnijih arhitektonskih projekata.

Smješten je u povijesnoj jezgri, zagrebačkom Gornjem gradu, u mirnoj ulici, u nizu zbijenih kuća trošnih fasada. Jednostavne i suzdržane obrade pročelja, muzej se ističe tek odmjerenom monumentalnošću postignutom dodatnim katom, uočljivom bojom vanjskih zidova i ulaznim vratima. Naglašeni kameni dovratnici i drvena, kasetirana vrata čine poveznicu s unutrašnjim prostorom i naznaku jednog posve drugačijeg, višeznačnog i reprezentativnog ambijenta. Nekada stambeni i radni prostor Ivana Meštrovića, danas je atraktivan izložbeni prostor naglašenog memorijalnog karaktera.

Relativno velik prostor, tlocrtno je raščlanjen u četiri različito tretirane cjeline. Predvorje/atrij, u kojem su izložene skulpture, polunatkriti je prostor, atipičan za gornjogradsku arhitekturu s antičkim/mediteranskim elementom trijema sa stupovima u bračkom kamenu. Nekadašnji umjetnikov atelijer danas je prostrani, suvremeno koncipirani izložbeni prostor, a dvorište kultivirani vrt u kojem su, također, izložene skulpture. Stambeni dio, sačuvan u izvornom stanju, ističe se slikovitim i bogatim unutrašnjim uređenjem, visoke razine obrtničkih radova i obrade drva, koje je osnovni funkcionalni i dekorativni element. Prostorom dominiraju drveno stubište i ograda te drveni kasetirani stropovi. Meštrovićeve skulpture i reljefi u drvu, kamenu, bronci i gipsu te crteži i grafike izloženi su po svim dijelovima muzeja, u skladu s mogućnostima, odnosno karakterom prostora.

U autentičnom ambijentu nekadašnjeg umjetnikova doma i atelijera izložena su djela Ivana Meštrovića iz fundusa Atelijera Meštrović nastala u prva četiri desetljeća njegova stvaralaštva. od prvih studentskih radova do radova nastalih neposredno pred odlazak iz Zagreba 1942. godine. koncepcija izložbe oslanja se na dvije ključne odrednice: reprezentativnost i vrsnoću izloženih djela te memorijalni i spomenički aspekt zgrade muzeja koja je i sama izložak. Skladan i smislen međuodnos arhitekture i izloženih radova u funkcionalnom, vizualnom i sadržajnom pogledu bio je cilj i nužnost.

Formalno – stilske značajke pojedinih izložaka upućuju na pojedina razdoblja u stvaralaštvu Ivana Meštrovića od impresionističko – simbolističkih ranih radova (Glava starca, Laokoon mojih dana) te secesijski stiliziranih radova prvog desetljeća (Ruke, Vaza), fragmenata Kosovskog ciklusa (Miloš Obilić, Kraljević Marko na šarcu, Udovica) preko ekspresionističko – mističnih prikaza biblijskih likova (Sv. Ivan Krstitelj, Prvo raspeće, Mojsije) i rafiniranih ženskih portreta iz vremena Prvog svjetskog rata (Ruža Meštrović, Marija Banac) do povratka klasičnom oblikovanju u trećem i četvrtom desetljeću (Žena kraj mora, Čekanje, Na odmoru). Pored skulptura u mramoru, kamenu, drvu, bronci i gipsu izloženi su i Meštrovićevi crteži (Arhanđeo Gabrijel, Lazarovo uskrsnuće), grafike (Domagojevi strijelci) i reljefi (Vječno razapeti, portreti članova obitelji). Slikovitosti i autentičnosti ambijenta pridonosi sačuvani originalni namještaj (stol i stolice za blagovanje, luster) te freske na stropu nekadašnje spavaće sobe.

U artikulaciji izložbe uvjetovanje velikim dijelom određenim prostornim zadatostima i prilagodbi komunikaciji s posjetiteljima izostala su grupiranja po uobičajenom kronološkom, stilskom ili tematskom slijedu, a iskristalizirale su se četiri prostorno – izložbene cjeline: atrij, atelijer, vrt i kuća. Atrij kao djelomično natkriti prostor s kamenom kao dominantnim građevnim materijalom, bio je pogodan za izlaganje mramornih skulptura većih dimenzija. U vrtu su izložene skulpture u bronci, materijalu najotpornijem na utjecaj atmosferilija. Za izlaganje u stambenom dijelu, zbog statičkih razloga i karaktera interijera, odabrana su djela manjeg formata, studije u gipsu, reljefi, crteži i grafike. U atelijeru su izložene skulpture u svim materijalima i dimenzijama.

Literatura

PLAZIBAT, Danica. Od doma do muzeja: Ivan Meštrović u Zagrebu, Fundacija Ivana Meštrovića, Zagreb, 2004.
ČERINA, Ljiljana. 100 djela Ivana Meštrovića, Muzeji Ivana Meštrovića, Zagreb, 2010.