Unutar Meštrovićeva arhitektonskog opusa koji broji više od deset arhitektonskih ostvarenja, crkva Presvetog Otkupitelja zdanje je intimnog karaktera koje se izdvaja jedinstvenom ikonografijom koja otkriva sasvim osobno vjerovanje njenog graditelja. Meštrovićev osebujan svjetonazor može se iščitati iz skica za dekoraciju kupole čije oslikavanje, nažalost, nije realizirano, a njihova potpuna ikonografska studija je izostala. Dosad nam je bilo poznato samo to da je oslikavanjem kupole namjeravao odati počast utemeljiteljima velikih svjetskih religija.
Kupola je još od ranog kršćanstva bila rezervirana za prikaz nebeskog svoda, a njezinu su bazu pridržavali evanđelisti, apostoli ili proroci – temelji vjere. Meštrović se pridržava metaforičkog prikaza nebesa, ali ide i dalje od granica jedne religije. Izložba crteža – skica za dekoraciju kupole i njihova ikonološka studija pokazuje da se ne radi samo o prorocima nego i o drevnim mudracima, književnicima i umjetnicima, pa i vlastitu liku. Meštrovićevo razmišljanje o umjetnosti kao odrazu božanskog nadahnuća, a o umjetniku kao proroku nagnalo ga je da na svodu obiteljske grobnice u Otavicama među likove koji predstavljaju neke od najvažnijih nositelja svjetskih kultura i religija postavi i vlastiti autoportret.
Meštrovićev humanizam i tolerancija glavni su ključ iščitavanja ovog složenog programa. Poznato nam je da je Meštrović duboko promišljao kompleksne sustave vjerovanja tražeći sve ono što ih povezuje. Dokaz je tome i sadržaj njegove biblioteke, velikim dijelom posvećen različitim kulturama i religijama te brojnim svescima na čijim je marginama nerijetko bilježio svoje primjedbe.
Jednako kao što ikonografskim izborom sjedinjuje različite kulture i religije, tako i umjetničko oblikovanje unutrašnjih reljefa i plastike otkriva neočekivane umjetničke uzore, poput drevne egipatske umjetnosti (u reljefima Evanđelista) ili budističke skulpture (Vječno raspeti). Meštrović je inspiraciju crpio neposredno na putovanju Egiptom, Grčkom i Jeruzalemom (1927.), upravo u vrijeme kada promišlja oblikovanje crkvice u Otavicama.
Izložba Dekodiranje Meštrovića razotkriva umjetnikove neostvarene ideje i daje nova saznanja o obiteljskoj grobnici u Otavicama koju nije namijenio samo vječnom spokoju svoje obitelji već ju je zamislio kao posvetu najvećim, duhovnim i umjetničkim učiteljima koja nadilazi zemljopisne, kulturne i vjerske granice i postaje hram umjetnosti, vjere i tolerancije.
Zorana Jurić Šabić autorica je izložbe, tekstova u katalogu i likovnog postava. Autor fotografija je Zoran Alajbeg, a grafičko opremanje izložbe i oblikovanje kataloga izložbe potpisuje Josip Rajević (Studio 9). Video-animacija s rekonstrukcijom Meštrovićevog nedovršenog projekta sastavni je dio izložbe, a autor videouratka, montažer i snimatelj je Dragan Đokić (Studio Baranda).
