Autorica izložbe
Vesna Bulić
Tekst u katalogu
Vesna Bulić
Autor fotografija
Zoran Alajbeg
Oblikovanje kataloga
Vojin Hraste
Grafičko opremanje izložbe
Josip Rajević, Studio 9
Produkcija filma
TV Akademija, Split

Umjetnik kod Meštrovića: Kažimir Hraste

27. srpnja – 11. rujna 2016.

Galerija Meštrović, Split

Kažimir Hraste rođen je 2. veljače 1954. u Supetru na otoku Braču. U Splitu je završio Školu primijenjenih umjetnosti. Kiparstvo je diplomirao 1978. na Akademiji za likovne umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Valerija Michielija. Godine 1984. završio je poslijediplomski studij kiparstva u Ljubljani, a kao stipendist talijanske vlade proveo je jedan semestar na stručnom usavršavanju u Rimu. Bio je jedan od osnivača Umjetničke akademije u Splitu, gdje je danas i zaposlen kao redovni profesor kiparstva.

Sudjelovao je na više od stotinu skupnih izložbi u zemlji i u inozemstvu. Samostalno je izlagao tridesetak puta od 1974. godine. Autor je brojnih javnih spomenika i skulptura (Visovac, Uskrsli Krist, 1988.; Solin, Don Frane Bulić, 1991.; Vrgorac, Spomenik Tinu Ujeviću, 1993.; Miljevci, Spomenik kralju Petru Svačiću, 2002.; Zagreb, Koncertna dvorana V. Lisinski – Omiš, Osnovna glazbena škola, Poprsje Lovre Matačića, 2009.; Zadar, Sveučilište, Poprsje Miroslava Krleže, 2010.; Šibenik, Spomenik Draženu Petroviću, 2011.).

Za svoj rad, u kojemu spaja tradicijska iskustva i suvremenu likovnu praksu, dobio je brojne nagrade i priznanja te državna odlikovanja. Član suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 10. svibnja 2012. godine.

Pozivanje akademskog kipara Kažimira Hraste da bude umjetnik – gost u vrtu Galerije Meštrović, osim zbog iznimnog poštovanja koju umjetnik osjeća prema nasljeđu Ivana Meštrovića i prostoru Galerije Meštrović, posebno je i po tome što gost kod Meštrovića ovoga puta ne izlaže svoja postojeća djela nego ih stvara uvjetovana scenografijom Meštrovićeva prostora. Stvara ih, potaknut dojmom umjetnika i njegovog prostora. Ovdje se ne radi o interpretaciji Meštrovića, niti o novom čitanju. Ovdje se radi o umjetničkom i stvaralačkom impulsu potaknutom pozivom da se izlaže uz bok Meštroviću. Hrastina umjetnost u pravom smislu riječi gostuje kod Meštrovića pogađajući tako u samu srž i ideju nositeljicu ciklusa, a to je da je umjetnost kao živi čovjek, ima potrebu usporediti se, pokazati se, kontekstualizirati se, definirati se i pojaviti se.

Skip to content