Nakon iznimno uspješne izložbe Skulptura i nagost – tjelesnost i erotika u djelima Ivana Meštrovića koju su Muzeji Ivana Meštrovića priredili 2016. godine u Gliptoteci HAZU u Zagrebu, izložba pod nazivom Ivan Meštrović – telesnost in erotika v kiparstvu predstavljena je slovenskoj publici u Cankarjevom domu u Ljubljani. Na izložbi je prikupljeno više od pedeset djela, skulptura i crteža iz privatnih i javnih hrvatskih zbirki.
Meštrovićev opus je u sklopu izložbe promatran kroz prizmu značenja nagoga tijela i erotskih čitanja, a razvoj teme moguće je pratiti na skulpturi i crtežu u rasponu 1903. – 1946. godine. Prema motivu, kao i razdoblju, temu nagosti i erotike u djelu Ivana Meštrovića možemo promatrati kroz tri čitanja, isprepletena u izložbenom narativu.
Cjelina pod nazivom Nelagoda tijela (Dalibor Prančević) obuhvaća širi vremenski kontingent prva dva desetljeća 20. stoljeća, te uključuje radove s različitim problematikama nagosti, estetike ružnoga i afirmacije drugoga. Poglavlje Između dva Erosa i dvije Afrodite (Barbara Vujanović) obrađuje djela Meštrovićeva tzv. zagrebačkog razdoblja, ali i ranija te kasnija razdoblja, u kojima je moguće iščitati bliskost s antičkim poimanjem tijela, a sukladno suvremenim tendencijama europskoga neoklasicizma i ostalih stilskih tendencija. Treća cjelina Požar čula (Zorana Jurić Šabić) pristupa temi iz biografskog aspekta te promatra ženske aktove (skulpture i crteže) iz 2. i 3. desetljeća. Ovaj dio Meštrovićeva opusa zasićen je intimnim podacima te se može sadržajno interpretirati poznavanjem specifičnih okolnosti i emocionalnih previranja unutar kojih se umjetnik našao, otkrivajući tako njegovo osobno poimanje spolnosti.
Danas, trideset i pet godina nakon manje izložbe kojom se obilježila stogodišnjica rođenja Ivana Meštrovića, umjetnik se opet vraća u ljubljanski Cankarjev dom – izložbom aktova s novim pogledom na jednu od prevladavajućih tema njegove umjetnosti. Neosporna je činjenica da je tijekom svoje plodne umjetničke karijere Meštrović majstorski isklesao neke od najljepših ženskih aktova u kiparstvu dvadesetog stoljeća, kojima je izrazio svu raskoš svoje mediteranske čulnosti. Promatrajući kipara iz suvremenog kuta i neopterećeni njegovom slavom, trojica hrvatskih povjesničara umjetnosti nove generacije istražili su teme tjelesnosti i erotike u djelima Ivana Meštrovića. Njihov vrijedan uvid značajan je doprinos znanstvenom istraživanju ove teme, jer se Meštrovićevim djelima rijetko prilazilo iz perspektive nagoga tijela i njegovih erotskih čitanja. U raspravama se istražuju razni formalni i ikonološki aspekti Meštrovićevih aktova, kako muških tako i ženskih, ispitujući višestruke konotacije golog tijela i erotskih elemenata u skulpturi i crtežu, nastalima u duljem vremenskom razdoblju: od umjetnikovih studentskih dana u Beču do razdoblja nakon Drugog svjetskog rata.
(Nina Pirnat Spahić, iz predgovora izložbenog kataloga)
