Umjetnik kod Mestrovica_Kuzma Kovacic

Muzej Ivana Mestrovica

Izložbe

Autorica izložbe
Vesna Bulić Baketić

Likovni postav
Kuzma Kovačić
Petra Kovačić

Tekstovi
Milan Bešlić
Vesna Bulić Baketić
Radoslav Tomić

Autor fotografije
Zoran Alajbeg

Grafičko oblikovanje
Viktor Popović

Izložbe

Umjetnik kod Meštrovića: Kuzma Kovačić

18. srpnja – 8. rujna 2019.

Galerija Meštrović, Split

 Mihi videtur…

U kontekstu izlaganja kod Meštrovića, nije samo riječ o izlaganju pojedinih djela već i o vrlo složenu izložbenom programu koji definira presjek ključnih točaka kipareva života i osobnosti.

Kiparska instalacija donosi u vrt Meštrovićeve mediteranske kuće svjetlo Sredozemlja koje pamti i prenosi tisućljetnu tradiciju i vjeru. Istu onu koja Kuzmu Kovačića dotiče pri prvim hvarskim koracima, istodobno ga povezujući sa stoljećima kršćanske tradicije i duhovnosti čuvane u bazenu Sredozemnog mora. „Svjetlo Sredozemlja“, svjetlo vjere njegova su veza s Meštrovićem, ali su također i, nikad potrebnije, svjetlo istine i svjetlo umjetnosti. Središnji bijeli torzo, inspiriran Tizianovom Danajom, divljenje je antici iz koje je baština ovoga kraja potekla, ali i veza s istim mediteranskim krugom obalama kojega hodočasti, više od svega taknut onim što nalazi u Svetoj Zemlji.

Vrt popunjava plavičastom slamom i plavom tekućinom, morem, koje je, osim putovanja, Kovačićeva mjera za definiranje blizine, daljine te nestvarnosti i neopipljivosti spomenutih dimenzija. Zrcala koja pod Sunčevim zrakama u svakom trenutku mijenjaju svoj odraz ukazuju nam na krhkost i efemernost ne samo materije nego i vrijednosti i poimanja. Kovačićeva je instalacija svojevrsni “memento mori” jer nas suočava s prolaznošću materijala i privremenosti instalacije, ali i “momento vivere” jer slavi ljepotu trenutka prisutnosti vlastite umjetnosti u nestvarno lijepu ambijentu.

„Hramski mramor“ dočekuje nas na samome ulazu i vodi prema „Znaku Spasenja“ na vrhu stuba. U istočni dio vrta smješta „Kraj Staroga svijeta“, skulpturu od željeza, a na zapadu se nalazi „Rasuta larva“ od terakote. Ne zaustavlja se u vrtu, već ulazi u prostor kuće koju ispunjava reljefima: „Na hrvatskom žalu“, „Inicijal za Ribanje Petra Hektorovića“, „Marina“, „Pučina“ (Sušac),„Plovidba“ (Svetac) i „Naša uvala“. Reljefi nose posebno važnu temu izričaja Kuzme Kovačića – naše more. More koje je u ovom slučaju zemlja i identitet, a ne samo lirska, estetska inspiracija. Kovačićevo je more kroz cijeli njegov opus životni prostor našega naroda.

Izložba prožima cijeli Meštrovićev prostor te tako izlazi na terasu gdje cjelinu zaokružuju skulpture: „Meštrovićev čempres“, „Slali su ih još i više“, „Suton u Zaljevu hrvatskih svetaca“ i „Muka sv. Lucije“.

Uz duboku, višeslojnu simboliku svakog elementa i djela napose, izložba
je temeljena na baštini života kipara koja kaže da je sve hodočašće. Hodočašće
hrvatskim nacionalnim prostorom i putevima kršćanstva… 

(iz predgovora Vesne Bulić Baketić)

Izložbe