Muzeji Ivana Meštrovića – Atelijer Meštrović i Institut Tomislav Gotovac s partnerskom podrškom Arheološkog muzeja u Zagrebu priredili su izložbu Ivan Meštrović i Tomislav Gotovac: Intima javnoga. Izložba čiji su autori Dalibor Prančević i Barbara Vujanović postavljena je u Galeriji AMZ – Arheološkog muzeja u Zagrebu. Autorica likovnog postava je arhitektica Ana Grgić, a grafičko oblikovanje opreme izložbe potpisuje Ana Zubić.
Izložba Intima javnoga susret je umjetničkih vizija Ivana Meštrovića i Tomislava Gotovca, čiji radovi progovaraju iz dviju naizgled udaljenih, no u bitnome povezanih stvarnosti. Polazište njihova dijaloga nalazi se u Gotovčevoj fascinaciji Meštrovićevim stvaralaštvom – djelom pionira monumentalnog kiparstva i arhitekture, čiji su oblici utkani u kolektivnu memoriju. Gotovac mu prilazi s pozicije neoavangardista čiji su performansi redefinirali granice osobnog i političkog. Na mjestu gdje se ove dvije umjetničke sudbine ukrštaju, nastaje prostor intenzivne povijesne raslojenosti, prostor koji pamti.
Tomislav Gotovac nije samo zadivljen Meštrovićevim djelima – on u njima pronalazi izvorište vlastita stvaralaštva, opsesiju tijelom i prostorom, gološću i simbolima. No, ono što Gotovčev performativni jezik unosi u ovu priču jest subverzivna dekonstrukcija onoga što Meštrovićevi oblici predstavljaju: religioznosti, političke monumentalnosti i ideje univerzalnog ljudskog tijela. Ova izložba problematizira upravo te narative: kako prostor, tijelo i simbolika u sebi nose slojeve povijesne memorije i istovremeno pulsiraju kao živi elementi suvremenosti.
Izložba Intima javnoga nije tek hommage ili reinterpretacija, nego provokacija – prostor susreta i razmimoilaženja. Gotovčevo čitanje Meštrovića otvara kanal za drugačije interpretacije i doživljaje: tijelo, bilo „monumentalno” ili sirovo golo, postaje politički čin, dok religija i politika pronalaze zajednički jezik u kontekstu sadašnjosti. Gledatelj se suočava s kontrastima, ali i paradoksima – gdje Meštrovićeve intimne forme otvaraju prostor kontemplaciji, Gotovac ga ispunjava sirovom ljudskošću.
Intima javnoga tako nadilazi puki narativ, pretvarajući se u iskustvo: tijelo je ovdje prisutno, prostor postaje subjekt, a pamćenje – i osobno, i povijesno – prelazi u nepredvidljivi dijalog trenutka. Dobrodošli u prostor intime i javnoga – prostor pitanja bez konačnih odgovora.
Dalibor Prančević i Barbara Vujanović
