U središtu promišljanja bilo je pitanje: “Je li ljudski faktor taj koji čini umjetnost umjetnošću?”

Održano predavanje “Meštrović kroz neke druge oči” na skupu muzejskih pedagoga u Karlovcu

Od 25. do 28. rujna Karlovac je bio domaćin 13. skup muzejskih pedagoga Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem, a među sudionicima bili su predstavnici Muzeja Ivana Meštrovića viša kustosica Iris Marinović iz Galerije Meštrović u Splitu i kustos Damir Benutić iz Atelijera Meštrović u Zagrebu.

Muzejska pedagogija važna je disciplina muzejskog rada, prvenstveno je usmjerena na djecu i mlade u odgojno-obrazovnom razdoblju, ali je namijenjena svim generacijama s ciljem odgoja za kulturu i umjetnost kao važne osobne i društvene komponente života.

Ovogodišnji stručni skup u fokus stavlja pitanje: “Jesmo li spremni? Uvod u sadašnjost“ apostrofiraju sve izazove s kojima se suočavaju muzeji, stručne službe, ali i publika i društvo uopće u susretu s novim tehnologijama. U pokušaju odgovora na to pitanje viša kustosica Iris Marinović 26. rujna održala je predavanje “Meštrović kroz neke druge oči” u kojem promišljanja o umjetnoj inteligenciji kao novom (su)stvaratelju umjetničkih djela.

Marinović je u svom izlaganju istaknula kako umjetnik osim svoje početne intencije za stvaranjem nekog umjetničkog djela, u kreativan proces stvaranja ulaže svoju inteligenciju, emociju i dušu. Upravo stoga postavlja pitanje može li umjetna inteligencija kroz svoj proces stvaranja tj. proces strojnog učenja od početnog prikupljanja podataka, preko određivanja motiva i generiranja značajki do samog stvaranja proizvesti remek-djelo? Dosada smo uvijek umjetnost promatrali kao interakciju umjetnika s prirodom, okolišem, kao ljudsku aktivnost koja uključuje kreativni ili maštoviti talent, nužnu razinu tehničke vještine, ljepote, konceptualne ideje te emocionalne moći. Čini se naizgled kako umjetna inteligencija može uključiti gotovo sve te elemente, međutim ne može obuhvatiti emociju. S posebnim naglaskom na Meštrovića Marinović ističe da ako promotrimo njegovo stvaralaštvo i njegova najbolja remek djela, uočavamo kako su nastala upravo potaknuta događajima iz vlastitog života i njegovih emocionalnih previranja proizašlih iz toga.

Marinović se osvrnula i na nedavno postavljenu izložbu „Meštrović: Retrospektiva“ u Galeriji Klovićevi dvori unutar koje je proveden projekt MEŠTART: A(rtificial) I(nteligence) gdje su novim tehnologijama projicirani suvremeni likovi u izvedbi nalik Meštrovićevoj, a autorica tog istraživanja Ivana Tkalčić zaključuje kako konačni rezultat AI nasuprot Meštrovića nesporno ide u korist Meštrovića.

Marinović citirajući Meštrovića iz djela „Eseji umjetnika o umjetniku“ ističe sljedeće: „Na kraju, nakon gledanja Michelangelova djela, kao i svakog drugog djela koje nas zanima, iščeznu i postanu neodređene i linije, i forme, i svjetlo, i sjene, a u nama ostane opća impresija, dojmljiv portret stvaraočev duševne fizionomije“. Nastavno na Meštrovića zaključila je: „Na koncu pitamo se stvara li umjetna inteligencija kič, a ne umjetnost s obzirom da joj nedostaje duhovni napor pri stvaranju djela?“ i to pitanje ostavlja otvorenim svakome ponaosob.

U sklopu programa sudionici su posjetili više kulturnih i muzejskih lokacija u Karlovcu i okolici radi primjera dobre prakse.

Skip to content