Jezik: HR

zložba “‘Nisu mogli naći većeg da ih proslavi’: Meštrovićev spomenik u Chicagu” obrađuje proces nastanka Spomenika Indijancima kojeg je Ivan Meštrović izradio 1928. godine za Grant Park u Chicagu na poziv odbora Ferguson fonda i Instituta za umjetnost u Chicagu. Kroz izbor povijesnih fotografija iz razdoblja nastanka spomenika, izložba prikazuje različite faze njegova stvaranja, počevši od samog natječaja, odabranih modela, produkcije, transporta, reakcije javnosti u Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, do značenja koja se vezuju uz spomenik danas. Uz fotografije se prikazuje i originalni film iz vremena kojim je popraćen cijeli proces nastanka spomenika.

Autor izložbe je Anđelko Mihanović, dok grafičko oblikovanje potpisuje Josip Rajević. Izložba ostaje otvorena do 11. veljače 2022.

O izložbama:

Izložbom Ivan Meštrović – portreti suvremenica i suvremenika prvi put se križevačkoj publici predstavlja opus jednog od najznačajnijih hrvatskih kipara. Nakon što će u listopadu i studenome izložba biti postavljena u Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci, projekt će se početkom 2022. godini predstaviti u Galeriji AMZ – Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Šesnaest skulptura iz zbirki Muzeja Ivana Meštrovića (Split-Zagreb), Gliptoteke HAZU (Zagreb), Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti (Zagreb), Galerije umjetnina (Split), te posuđenih od dr. sc. Mate Meštrovića, pružaju uvid u intrigantne društvene, umjetničke i političke veze Ivana Meštrovića. Odabir portreta koji je načinila autorica izložbene koncepcije, viša kustosica Atelijera Meštrović u Zagrebu, Barbara Vujanović, svjedoči o stilskom razvoju jednog od ponajboljih portretista 20. stoljeća – od secesijske stiliziranosti i impresionizma, preko art déco stilizacije do realističnosti međuratnoga razdoblja.

Uvodni tekst u bogato opremljenom katalogu na hrvatskom i engleskom jeziku upućuje na zanimljive biografije znamenitih ličnosti koje je Meštrović portretirao – hrvatskoga glumca, kazališnog redatelja i prevoditelja Petra Branija, pripadnika generacije kazališnih umjetnika koja je utrla put preobrazbi zagrebačkog teatra, ruskoga književnika Lava Nikolajeviča Tolstoja, glavnog organizatora likovnoga života u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća Izidora Kršnjavoga, modernizatora europskoga kiparstva Augustea Rodina, prve plesačice čiji je ples prikazan na američkoj televiziji Vere Čuče Milčinović, predstavnika britanske umjetničke, političke i društvene scene, Wickhama Steeda, Lady Cunard i Dorothy Une Ratcliffe, češke političke dinastije Masaryk, Tomáša G. Masaryka i njegove kćeri Alice Masarykove, hrvatskih umjetnika Tomislava Krizmana, Ante Katunarića i Vladimira Becića, te književnika Andrije Milčinovića i Vladimira Nazora.

Likovni postav koji potpisuju Damir Gamulin i Antun Sevšek naglašava posebnosti Meštrovićevih remek-djela, te omogućuje prisnije upoznavanje posjetitelja izložbe s portretiranim ličnostima koje su obilježile hrvatsku i europsku kulturu i politiku 19. i 20. stoljeća.

Iz teksta kataloga:

Ivan Meštrović (Vrpolje, 15. kolovoza 1883. – South Bend, Indiana, SAD, 16. siječnja 1962.) portretirao je suvremenike, članove obitelji, prijatelje, umjetnike, političare, pripadnike domaćih i međunarodnih elita, te prethodnike. Uvid u imena ljudi koji su mu pozirali ili koje je prikazao služeći se fotografijama i dostavljenim opisima i dokumentacijom, tijekom više od pet desetljeća, svjedoči o bogatoj mreži kontakata koju je kipar rasprostro po domovini, Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.

Ovaj izbor od šesnaest portreta suvremenica i suvremenika s kojima je Meštrović uspostavio blizak odnos ili drugi vid uvažavanja i utjecaja, katkada jednosmjernoga, gdjekad uzajamnoga, prilika je za prebiranje po dominantnim formalnim odrednicama koje je kipar ostvario tijekom prva četiri desetljeća prošloga stoljeća. Odabir skulptura polazište je za prisjećanje na šesnaest signifikantnih ličnosti koje su ostavile trag u hrvatskom, ruskom, češkom, francuskom i britanskom kulturnom i političkom prostoru.

Svaki je portret zaseban univerzum, mjesto stvarnog i metaforičkog pregovora između Meštrovića i osobe koju je portretirao, interpretirao, doživljavao na sebi svojstven način. Odabrane skulpture podržavaju tezu da je riječ o jednom od najvrsnijih portretista 20. stoljeća. Dosljedna posvećenost motivu, širina socijalnoga dijapazona osoba koje su sjedile pred Meštrom, očitovanje stilskih mijena predstavljaju djeliće mozaika koji portretiraju samoga kipara. Portret je to senzibilnog promatrača, koji je psihološki i osobni dojam usklađivao s vlastitim rukopisom i bilom vremena. Portreti svjedoče logično ulančavanje kompleksnih odnosa unutar umjetničkih društava i institucija te političkih organizacija, ali i unutar živahnog konteksta salona europskih prijestolnica. Zbog toga nije preuzetno kazati da Meštrović nije samo jedan od najvećih portretista svojega stoljeća nego je i njegov posvećeni, pronicljivi kroničar.

Barbara Vujanović, viša kustosica Atelijera Meštrović u Zagrebu

Izložba je ostvarena zahvaljujući novčanoj potpori Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Križevaca i Koprivničko-križevačke županije.

SPONZORI:

Kunsttrans, Zagreb
KTC d.d., Križevci
Radnik d.d. Križevci

Na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni Peruško Bogdanić aktivno sudjeluje svojim samostalnim izložbama gotovo pola stoljeća, počev od sredine 70-ih godina. Kritika je prepoznala i apostrofirala njegove kiparske forme stvarane na velikoj mediteranskoj baštini i modernoj koncepciji forme. Kiparevo djelo obilježeno je autorskim značajkama na kojima se, gdjekad, iščitavaju prožimanja sa suvremenim hrvatskim klasicima, Kantoci, Ružić, Bakić… a gdjekad čitamo i dodirne točke s kiparima njegova naraštaja: Kuzme Kovačića, Kažimira Hraste, Slavomira Drinkovića… Unatoč tim stvaralačkim prožimanjima, Bogdanić je nedvojbeno ostvario vlastiti kiparski idiom apostrofiran u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti kao zasebna i nezaobilazna dionica. S ovim novim ciklusom strukturiranim od šest vertikalnih formi visine od 180 cm do 300 cm rađenih u nehrđajućem čeliku (kortenu), i šest skulptura, organičke provenijencije (drvo), drukčije oblikovanih i datiranih u ranije razdoblje, Bogdanić se prvi put predstavlja splitskoj kulturnoj javnosti s većom i cjelovitijom samostalnom izložbom naslovljenom Iz Mediterana.

Peruško Bogdanić izgradio je ovom izložbom vlastiti pristup prema Meštrovićevu kiparskom djelu, koncepcijski je svoju kiparsku individualnost uskladio s djelima hrvatskoga klasika i s izložbenim prostorom Galerije Meštrović u intrigantnu cjelinu. Dva različita kiparska diskursa ne udaljavaju se od svoje kiparske biti, naprotiv, razlike ih zbližavaju, i u kiparstvu povezuju. (Milan Bešlić)

∗∗∗

Razmatrajući kiparstvo kao medij koji je u svojoj biti materijalizirana misao, emocija, duh sam, dolazimo do poimanja širine razmjera koje takvo opredmećivanje doseže. Naime, tragovi prošlosti, dosezi naroda i pojedinaca, fizičke i duhovne sfere pronalaze svoje forme u kiparskom izričaju. Snaga pojedinca, u ovom slučaju, svoj potpuni doseg otkriva u komparativnom kontekstu, smještajući se na novoj fazi razvoja, novoj točci memorije. Mlađi je kipar novi doseg, nova točka koja u sebi nosi mnogo više od individualnog talenta. Ona nosi sve kontekste koji su joj prethodili. Nužno je uočiti oslobađanje energije koje nastaje iz usporednog izlaganja dviju kiparskih ličnosti, uz neizbježan komparativni element koji nam olakšava spoznaju o snazi i kontinuitetu izričaja našeg kiparstva i umjetnosti uopće.

Od 2010. kod Meštrovića su izlagali Zlatko Bourek, Matko Trebotić, Dalibor Stošić, Vasko Lipovac, Marija Ujević Galetović, Kažimir Hraste, Enca Kovačević, Frano Missia i Kuzma Kovačić. (Vesna Bulić Baketić)

Izložbom Archeology of Archetypes, postavljenom u Atelijeru Meštrović u sklopu programa MEŠTART, multimedijalna umjetnica Martina Miholić usporedila je različita viđenja ljudskoga tijela: klasični pristup kipara Ivana Meštrovića, koji je tijelo oblikovao u tradicionalnim materijalima (kamenu, sadri, bronci i drvu), te suvremeni pristup i tijelo oblikovano pod utjecajem interneta i društvenih mreža. Njezine instalacije, umetnute u stalni postav nekadašnjeg Meštrovićeva atelijera, kojim dominiraju upravo ženski aktovi, temeljile su se na razmatranju arhetipova – ustaljenih obrazaca koji su kroz stoljeća, to jest tisućljeća, definirali načine prikazivanja određenih tema u vizualnim umjetnostima, književnosti, filmu, itd. Arhetipovi poput akta, motiva majke, ratnika, heroja i sl., izašli su iz okvira umjetničkog iskaza u svakodnevni život, uvjetujući kodove i ideale ponašanja, te odnosa prema vlastitom tijelu i identitetu.

Vječna aktualnost arhetipa povod je i za pedagošku akciju koja je u Atelijer Meštrović dovela učenice i učenike zagrebačkih srednjih škola, V. gimnazije i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb. Oni su pod mentorstvom profesorica Vesne Mišljenović i Bernarde Cesar krenuli u istraživanje arhetipskih očitovanja u radovima Ivana Meštrovića i Martine Miholić. Gimnazijalke i gimnazijalci su sagledavajući kompoziciju, tehniku i materijal, analizirali skulpture u stalnom postavu muzeja, i to one na kojima je posebno zamjetno kiparevo posezanje za klasičnim obrascima, njihovo prilagođavanje vlastitu stilu i onodobnim stilskim imperativima ili stvaranje novih arhetipskih mogućnosti.

Učenici Odjela unutrašnje arhitekture bili su pak usmjereni na temu kuće umjetnika. Projektirali su kuću u kojoj je mogao živjeti Ivan Meštrović, ugrađujući u nacrte znanje stečeno posjetima takvim domovima, ali i viziju arhetipa takve kuće. Učenici Odjela kiparstva pridružili su se pedagoškoj akciji kiparskim ostvarenjima i crtežima s temama akta, autoportreta i karijatide, koje su uvelike obilježile stvaralaštvo Ivana Meštrovića. Djela mladih arhitekata i kipara još jednom su potvrdili izazovnost Meštrovićeve baštine, koja svaku generaciju potiče na nova interpretacije i nadogradnje. Izložba učeničkih radova postavljena u Meštrovićevu radnom prostoru uz djela koja su ih inspirirala i na kojima su učenice i učenici brusili svoj pogled na umjetnost i svijet u kojem žive, logičan je nastavak kreativnog dijaloga između moderne i suvremene umjetnosti, između tradicije i sadašnjosti. U ovom slučaju taj dijalog generira nove posjetitelje, a možda i izlagače u Atelijeru Meštrović i u drugim muzejima.

Barbara Vujanović

Radovi:

Učenice i učenici: prvih (a-d) razreda V. gimnazije
mentorica: Vesna Mišljenović, prof.

Učenice i učenici: Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb
Odjel kiparstva

Fran Marko Vlahinić
Žudnja, 2021., sadra, 57 x 105 x 48 cm, mentor: Ivan Branko Imrović, prof.
Autoportret, 2021., sadra, 84 x 66 x 77 cm, mentor: Ivan Branko Imrović, prof.
Šestinčanka (karijatida), 2020., brački kamen Veselje, 50 x 30 x 30 cm,
mentor: Miroslav Sabolić, prof.

Karlo Sabolić
Akt, 2021., grafit, 45 x 70 cm, mentor: Ivan Branko Imrović, prof.
Akt, 2021., grafit, 45 x 70 cm, mentor: Ivan Branko Imrović, prof.
Akt, 2021. grafit, 50 x 70 cm, mentor: Ivan Branko Imrović, prof.

Odjel unutrašnje arhitekture
Gita Potočić, Ema Kralj, Fran Petar Domljan, Luka Cerovski, Karla Sopić, Luka Mauro Turšić, Gustav Lauc
mentorica: Bernarda Cesar, prof.

Galerija Meštrović, Split

Umjetnost je izvanredna i posljednju godinu očito i izvan reda. Koliko je sve izvan reda najbolje osjećaju učenici srednjih škola, koji su bili više izvan školskih ustanova nego u njima. Ništa bolje nisu prošli ni muzeji (virusi, potresi itd.). Stoga smo zastali na tren i odlučili ustupiti muzejski prostor za praktičnu nastavu. Omogućili smo učenicima priliku da se pripreme za Akademiju modelirajući uz Meštrovićeva djela, priliku da sudjeluju u stvaranju novog izvanrednog djela.

Dvije iznimno kreativne animatorice i redateljice popratile su cjelokupni proces i izradile animaciju.

O ovogodišnjoj EMA-i:

EMA nam se ponovno vratila, a ove godine omiljeni proljetni Mjesec muzeja traje izvanredno i produljeno od 30. travnja do 30. lipnja, radi čega ćete puna dva mjeseca moći uživati u zabavnim edukativnim sadržajima i otkrivati tajne muzeja i galerija diljem Hrvatske!
Radi posebnih prilika ovogodišnja EMA nema muzeja domaćina, a zajednička tema Iz/Van/Red/No! odabrana je u skladu s okolnostima u kojima su se našli brojni građani i institucije već drugu godinu za redom, vezano uz pandemiju COVID-19, ali i posljedice prošlogodišnjih razornih potresa u našoj zemlji. Nadamo se ipak da ste nam vi, naši dragi posjetitelji, dobro i željni novih saznanja i pustolovina, a mi se veselimo što smo ponovno s vama! 

Jelena Roboz, Voditeljica 26. EMA-e

Više na http://hrmud.hr/

Tema ovogodišnje EMA-e bila je Ljubav, a muzejska pedagoginja Iris Marinović ovu je temu pretočila u izložbu koja se na intiman i dojmljiv način dotiče posebnih odnosa koje je Ivan Meštrović gradio sa ženama koje su obilježile njegov život. Kroz pomno odabrane arhivske fotografije i zanimljive uvide iz osobnih korespondencija, izložba vas vodi u jedno drugo vrijeme i davne ljubavne priče inspirativnih aktera.

O ovogodišnjoj temi, mr.sc. Željko Krnčević, muzejski savjetnik, kaže:

Ljubav
Kad kažemo LJUBAV, a mislimo na to kako ju prenijeti u priče iz muzeja – iz naših depoa, stolova, ladica i sefova… Pomislimo kako je valjda upravo ljubav bila prvi osjećaj u naših dalekih predaka kojima se svakodnevno bavimo. Prvi, onaj pravi plač, zasigurno je izazvao osjećaj zvan – LJUBAV. Od tada pa do danas upravo je ljubav ono šta drži svijet u koliko tolikoj ravnoteži. Zamislite da ljubavi nije – što bi od nas do danas bilo. Ljubav kao protuteža zlu. Ljubav majčina. Ljubav kad se u nama leptirići uznemire. Ljubav prema bližnjemu. Ljubav prema Nebeskom, ali i svjetovnom. Ili, kako ono jedan pjesnik kaže – “o kako tužnih ljubavi ima, ovaj svijet je ispunjen njima”. Ali, naravno, prepun je i sretnih. Da ih ne nabrajamo sve – mogu biti svakakve. Poigrajmo se s ljubavlju, budimo ljubav i prikažimo naš doživljaj ljubavi u našoj EMA- i za 2020. godinu. A upravo je LJUBAV na razne načine prikazana na mnogim kulturno povijesnim, kako pokretnim tako ponegdje i nepokretnim spomenicima. Zavirimo u depoe i iz njih svečano izvadimo LJUBAV. Svakakvu-nekakvu. I zato – učimo se Ljubavi…